Ne zna se, jer kandidati mudro šute i ne opredjeljuju se kako ne bi izgubili koji glas i kako bi nakon izbora mogli uskočiti na pobjedničko prijestolje Iz izjava izrečenih : -nakon zajedničkog sastanka (održanog 9 listopada 2007. g. u Puli) dosadašnjih zastupnika nacionalnih manjina (Furio Radin za talijansku manjinu, Milorad Pupovac i Ratko Gajica za srpsku, Zdenka Čuhnil, zastupnica čeha i slovaka, te Nikola Mak, zastupnik 12 manjina), -donedavnog zastupnika talijanske manjine Furia Radina u intervjuima sa «Glasom Istre» (koji su objavljeni dana 12. listopada 2007. g. i 10. studenoga 2007. g.) i na druženju sa građanima u umaškoj Zajednici Talijana dana 27. listopada 2007. g. (vijest objavljena u «Glasu Istre» od 28. listopada 2007. g i u «La Voce del Popolo» od 29. listopada 2007. g),
-Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića na godišnjoj skupštini SDSS-a (održanoj u Zagrebu 28. listopada 2007. g.), možemo utvrditi da su zajednički stavovi navedenih donedavnih zastupnika, sada kandidata za predstojeće parlamentarne izbore, a vezano uz budući mandat sljedeći: - «na izbore svatko ide sam», «još ne znaju tko će biti izabran», «sada su u stanovitoj neizvjesnosti», ali «kod nacionalnih manjina je sigurno da većina zastupnika ima jednaku politiku prema Vladi i to čini snagu zastupnika manjina»; - «djelovati će jedinstveno i u budućem mandatu, a nakon izbora koalirat će isključivo s onom pobjedničkom strankom koja im ponudi jasne sporazume za ostvarivanje manjinskih prava te kompatibilne programe»; - «iako su otvoreni svim političkim opcijama, sigurni su da s krajnjom desnicom neće koalirati», stoga «ne bi podržali Vladu u kojoj bi bio HSP»; - «koalirat će isključivo na osnovu pisanih sporazuma za svaku manjinu i neće prihvatiti nikakav usmeni dogovor» jer «u protivnom ostaju u oporbi»; - «ukoliko ocijene da nije moguć sporazum koji bi jamčio i garantirao ostvarivanje onoga što njihovi birači očekuju i onoga što su njihove temeljne vrijednosti, neće koalirati s pobjednicima», te «neće žuriti prema onima koji ne budu imali jasnu i čvrstu mogućnost održati svoju koaliciju, a također neće koalirati ni s onima koji su ispod praga liberalno-građanskih vrijednosti» već «dobro će razmisliti kome će dati svoje povjerenje»; - «pogrešna je teorija da manjine uvijek podržavaju Vladu» jer «oni su već rekli u kojem slučaju ne bi podržali Vladu» a «imaju i iskustvo dugo osam godina, od 1992. do 2000., kada su bili u opoziciji»; - «pozivaju sve političke stranke da objave svoje stavove o manjinama»; - «po novinama ih spominju u svim kombinacijama i mogućim koalicijama, računajući na njihove glasove i špekuliraju kome će dati podršku, ali o tome nije uopće bilo nikakvog govora» a «stranka ili koalicija uz koju će stati mora imati u svojem programu barem minimum koji se odnosi na prava i potrebe manjina»; - «danas političari u svojim kampanjama ne pričaju o manjinama da ne bi izgubili glasove većine»; - «poduprijeti će one koji dobiju najviše mandata, ali i one koji oko sebe okupe političke stranke koje će moći sastaviti dobru i učinkovitu Vladu»; itd. Sve su navedene izjave legitimne i svaki ih kandidat za mjesto u Saboru može jasno iznijeti, no pitaju li se navedeni kandidati bi li bilo korektno i fer da prije izbora javno i jasno kažu koju će političku odnosno stranačku opciju podržati. Naravno uz prethodno, predizborno potpisivanje sporazuma koji bi «jamčio i garantirao ostvarivanje onoga što njihovi birači očekuju». Činjenica je da su to dosad učinili jedino bošnjaci (Stranka Demokratske Akcije Hrvatske potpisala je sporazum o predizbornoj i poslijeizbornoj suradnji sa SDP-om). Naime, vjerujem da većini birača nije svejedno dati glas povjerenja jednom kandidatu ako se isti potom u Saboru pretvori u podršku HDZ-a ili SDP-a jer i glasači pripadnici nacionalnih manjina su politička bića sa svojim mišljenjima, idejama i vrijednostima. Zar gore navedeni kandidati očekuju bezuvjetnu i slijepu podršku odnosno glas pa da isti upotrijebe ovisno o situaciji, interesima (općim ili osobnim) u (ne)podršci slijedeće Vlade? Mišljenja sam da smo to apsolvirali na prethodnim parlamentarnim izborima, kada su upravo navedeni zastupnici mudro i promišljeno šutjeli o tome koga će podržati. Jednom se može i «preveslati» svoje birače, ali nadam se da će broj «preveslanih» na predstojećim izborima biti manji u odnosu na one od prije četiri godine. Za jednog glasača će sigurno biti manji. Jer se postavlja i pitanje zašto glasati za manjinskog kandidata kad će onda možda isti podržati Vladu koju isti glasač ne bi nikada podržao politički? U tom slučaju, bolje je odmah glasati za političku opciju i odustati od glasanja za manjinskog kandidata. To bar jamči određenu sigurnost da se osobno podržalo određenu političku opciju i time direktno učestvovalo u podršci buduće Vlade. |