U sklopu službenog posjeta izaslanstva hrvatske Vlade predvođenog premijerom Ivom Sanaderom Bosni i Hercegovini, potpisan je Ugovor o dvojnom državljanstvu između Hrvatske i BiH.
Ugovor o dvojnom državljanstvu potvrdio je pravo istodobnog posjedovanja državljanstva Hrvatske i BiH, odnosno njegova stjecanja temeljem unutarnjeg zakonodavstva svake države potpisnice.
Kada je, prije nešto više od godinu dana, Parlament Talijanske Republike donio Zakon o izmjenama zakona o talijanskom državljanstvu (u skladu saPariškim mirovnim ugovorom od 10.02.1947. i Osimskim sporazumom od 10.11.1975.) i istim priznao pravo osobama koje su rođene u Istri, Rijeci i Dalmaciji nakon 1947. godine, a čiji su preci posjedovali talijansko državljanstvo, da mogu i one zatražiti i dobiti talijansko državljanstvo, Predsjednik Republike Hrvatske je izjavio da «u najmanju ruku mora s dozom sumnje dočekati tu talijansku inicijativu» te da «stanovnici tih područja naši su građani i svaki potez koji bi ih potencijalno dovodio u stanje podvojene lojalnosti u odnosu na Hrvatsku ne može koristiti perspektivi hrvatsko-talijanskih odnosa».
Pitamo se, stoga, danas da li Predsjednik Republike Hrvatske misli isto kada su u pitanju pripadnici hrvatskog naroda u BiH, odnosno da li smatra da se s takvim potezom iste dovelo u «stanje podvojene lojalnosti» u odnosu na BiH ili na Hrvatsku te da navedeno ne koristi perspektivi hrvatsko-bosansko-hercegovačkih odnosa?!  Kada su bili u pitanju pripadnici talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, Predsjednik je izrazio sumnju naspram Italije i zabrinutost naspram talijanske manjine, ali danas kada su u pitanju pripadnici hrvatskog naroda u BiH odnosno pripadnici bošnjačko-hercegovačkog naroda u RH nema sumnji naspram politike Vlade RH koja je Ugovor dogovorila i potpisala sa BiH, a nema niti zabrinutosti naspram hrvatskog naroda u BiH odnosno bošnjačko-hercegovačkim narodom u RH?  Bilo bi zanimljivo  čuti mišljenje Predsjednika Republike Hrvatske po tom pitanju a kako bi mogli utvrditi njegovu principijelnu, dosljednu i pravednu politiku u interesu svih građana Republike Hrvatske. Tko zna, možda bude prilike da jednog lijepog dana odemo na kavu s Predsjednikom-građaninom te da ga nešto priupitamo i po gore navedenom pitanju?!
Na talijanski zakon tada je reagirao i hrvatski premijer Ivo Sanader (iako je već onda dogovarao Ugovor o dvojnom državljanstvu između RH i BiH), te među ostalim izjavio da «će proučiti zakon i da će sigurno Hrvatska reagirati, bude li potrebno i prema Vijeću Europe i prema EU», ali u svakom slučaju da «želi u miru i bez nervoze razmotriti što znači taj zakon i je li on u skladu sa europskim i hrvatskim standardima». Prošlo je godinu dana no nije bilo, niti će biti reakcija prema Vijeću Europe ni prema EU, jer očigledno je u međuvremenu  premijer ustanovio da je taj zakon u skladu sa europskim i hrvatskim standardima, a što potvrđuje i današnje potpisivanje Ugovora o dvojnom državljanstvu između RH i BiH.
Za kraj mi ostajemo pri našem mišljenju i danim izjavama još prije nešto više od godinu dana a to je da:
-stjecanje bilo kojeg državljanstva potencijalno ne dovodi u stanje podvojene lojalnosti;
-lojalnost nije mjerljiva vrijednost, ona se konkretizira kroz poštivanje Ustava i zakona jedne države;
-posjedovati jedno državljanstvo ne znači biti lojalan državi, kao što posjedovati dva državljanstva ne znači biti nelojalan jednoj i/ili drugoj državi;
-mračna vremena koja su se temeljila (i hranila) na sumnjivoj lojalnosti i sumnjom prema nacionalno različitim građanima su odavno prošla, barem za nas.