Home Mišljenja Gesta povijesnog pomirenja Italije, Slovenije i Hrvatske. Po?ast žrtvama, a ne ratnim zlo?incima i zlo?incima protiv ?ovje?nosti (iako su oni i dalje samo navodni zlo?inci, budu?i da im nikada nije su?eno)
Greška
  • XML Parsing Error at 1:422. Error 9: Invalid character
PDF Ispis E-mail
Autor Silvano Zilli   
Ponedjeljak, 21 Travanj 2008 00:00

Susret povijesnog pomirenja Italije, Slovenije i Hrvatske, odnosno prevazi?enja povijesnih doga?aja, namjerava zatvoriti jedno važno poglavlje triju država i sanirati rane iz dvadesetoga stolje?a.
U Italiji se teži ceremoniji u simboli?nim mjestima nasilja koje su prouzrokovali totalitaristi?ki režimi XX. stolje?a na isto?noj granici uz uvjete postavljene od strane  Federacije udruga ezula iz Istre, Rijeke i Dalmacije (odnosno da se treba voditi ra?una o njihovim težnjama i pravima, koji nisu tu pažljivo razmatrani u svjetlu takve pomirbe, koja ne može pre?i preko tih tragi?nih zbivanja, budu?i da su mnogi Talijani iz ovih krajeva platili životom ili egzodusom ljubav prema Italiji i za slobodu) i Talijanske vlade (koja smatra nepojmljivom diskriminaciju koju je odredio Zagreb naspram talijanskih državljana glede mogu?nosti kupovine nekretnina).  

Slovenija i Hrvatska naglašavaju da su spremne za taj trojni susret, ali da je Italija ta koja treba u?initi odlu?uju?i korak kako bi svaka od strana mogla preuzeti vlastite odgovornosti za žrtve Drugog svjetskog rata. Slovenija smatra kako Italija nije još postigla odre?enu razinu zrelosti da bi se moglo pristupiti takvome trojnom susretu, odnosno ceremoniji pomirenja. Hrvatska smatra da treba odati po?ast svima onima koji su izgubili svoje živote te onima kojima je su?eno, isti?u?i kako nisu svi bili nedužni, te da “ako se govori o žrtvama na kraju Drugog svjetskog rata, treba voditi ra?una i o ?injenici da nisu samo Talijani napuštali Hrvatsku, ve? i pripadnici drugih naroda, koji su na zapadu tražili bolji život”. Hrvatska u svakom slu?aju naglašava “nužan uvjet za uspjeh toga susreta što bi se dogodio u biti razotkrivanjem grijehova pojedinih naroda”, pored ?injenice da “treba re?i svu istinu, odnosno što se uistinu dogodilo na teritorijima gdje žive ta tri naroda”. Prema neslužbenim izvorima, za Hrvatsku se po?ast žrtvama i priznavanje grijehova treba odvijati prema kronologiji njihovog povijesnog tijeka, i prema tome - Italija bi prva  trebala odati po?ast žrtvama fašisti?koga terora.
Kulturno-ekonomska slovenska unija sa sjedištem u Trstu smatra ?in pomirbe “kao ?in obi?noga pijeteta za mrtve i za sve one koji su patili, tako da se na te žrtve gleda sa striktno ljudskoga aspekta”, te definira taj akt “kao dogovor prema kojemu prošlost ne treba više uvjetovati našu zajedni?ku budu?nost”. Podršku mogu?em susretu triju Predsjednika i ceremoniji pomirbe izrekao je Predsjednik Europskog parlamenta, gosp. Josep Borrello, prema kojemu taj bi susret služio kao u?vrš?ivanje duha nove Europe. Talijanska unija sa sjedištem u Rijeci “u potpunosti se slaže sa gestom pomirbe triju Predsjednika, što odaje hommage mjestima memorije, sje?anja na žrtve totalitaristi?kih nasilja koja su uznemirila ove zemlje”, što je poput politi?kog i kulturalnog znaka koji prelazi kontrapozicije prošlosti i teži izgradnji budu?nosti u znaku mira i suradnje”, ali bez da išta izuzme “od analize i povijesnoga suda ?injenica koje su se uistinu dogodile”. Talijanska unija naglašava nadu da ?e se “tom prigodom posvetiti dostojna pažnja temama vezanim za esule i manjine”, koji su smatrani “od presudne važnosti za pomirenje na tome prostoru”. To bi bilo sve što se ti?e kronika i izjava do danas glede te situacije.
Odati po?ast svim mrtvima u ime op?eg pijeteta je pogrešno, jer smrt ne ispire grijehove koji su neki od tih pokojnika po?inili za života, a koji su nespojivi s ljudskim društvom. Bilo je tu masakra, plja?ki, deportacija u koncentracione logore, fojbi, egzodusa te drugih groznih ?inova protiv ljudskoga roda i sve to bez opravdanja. Govorimo o kriminalcima i žrtvama, krvnicima i žrtvovanima, agresorima i žrtvama, krivima i nedužnima, pravednicima i osu?enima, i što se toga ti?e, treba naglasiti kako su države neke od tih akata egzaltirale, a druge zaboravile. To ne može biti zaboravljeno i neoprostiva je greška tretirati jednako ravnodušno sve pokojne.
Nažalost, nikada nije postojao nurnberški, ili haški sud, sud za ratne zlo?ine na ovim podru?jima, ni prije, ni za vrijeme, kao ni poslije Drugog svjetskog rata. Bili su tu klasi?ni procesi pobjednika, ali uvijek s jednosmjernim sudovima, to je bilo ustvari preplitanje njihovih politi?kih interesa.
Pobjednici su onemogu?ili da njihova nedjela ugledaju svjetlo dana, sakrivši na taj na?in njihova kriminalna djela desetlje?ima. I pobjednici su poput pobije?enih po?inili teška kriminalna djela. Kontradikcije pobije?enih i pobjednika su i dalje o?ite: nije logi?no imputirati drugima krivnje koje su i njihove.
No, javno se mijenje, sada kao i onda, svrstalo na stranu pobjednika, ja?ega. Razli?iti su se tretmani primjenjivali za pobjednike i pobije?ene, bez obzira na težinu kaznenog djela, te na vrijeme kada su ona po?injena.
Mrtvaci ne smiju biti tretirani na podjednak na?in. Postoje pokojnici koji su okrvavili ruke “kriminalnim djelima protiv ?ovje?nosti”, što se sastoje u kršenju ljudskih prava za narode i etni?ke grupe, u persekuciji, genocidu, deportaciji i drugim oblicima nasilja. Neki su mrtvaci okrvavili  ruke krvlju kršenjem ratnoga prava, ubijanjem zatvorenika, maltretiraju?i bolesne ili ranjene, ili pak zlostavljaju?i lokalno stanovništvo.
Smrt ne opravdava grijehove koje su po?inili živi, posebice ako je to grijeh protiv ljudskoga roda, uništavaju?i druge živote u ime neke ideologije ili ideala. Odati po?ast svim mrtvima bez obzira na sve te ?injenice je pogrešno, nepravedno i neprihvatljivo. Potreba pravde postoji i nakon smrti, u protivnome, izjedna?avati kriminalce sa žrtvama, krivce s nevinima,  velika je pogreška premda neki to smatraju krš?anskim ?inom. Onima koji su poginuli kao ratni zlo?inci i kriminalci protiv ?ovje?nosti (iako se još uvijek mogu nazvati navodnim zlo?incima, budu?i da im nikada nije bilo su?eno), nije prigodno odati po?ast zajedno s drugim žrtvama.
S druge strane, razni “izmi” (nacizam, fašizam, komunizam, nacionalizam i dr.) prouzrokovali su smrt, patnju i uništenje, ali zbog kukavi?ke politi?ke isplativosti postoje zanemareni pokojnici kojima se odaje po?ast poput herojima, a drugi su posve izbrisani, kao da nisu nikada postojali. Dakle tu postoje pokojnici prve klase, i oni druge klase, koji nemaju ime, koji nemaju lice.
Potreba odavanja po?asti mrtvima, izuzev ratnih zlo?inca i zlo?inca protiv ljudskih prava (iako su još uvijek navodno takvim, budu?i da im nikada nije su?eno), ima neki smisao ako se odvija bez oklijevanja i bez iznimaka, s uvjerenjem i savješ?u, neovisno o otvorenim aktualnim pitanjima, o nepravdama pretrpljenim u prošlosti (koje na taj na?in bivaju priznate), o težnji i pravima koja su još do danas ostala uskra?ena, o pravednim rješenjima za napuštenu nepokretnu imovinu, o saniranju pitanja reciprociteta, o ispravnim istancama ezula ali i onih talijanske nacionalne zajednice i slovenske zajednice u Italiji.
Bez pod?injenih uloga, ve? ravnopravnih, namjera bi bila ta da se prevazi?u, pomire oni koji su se u prošlosti našli na suprotstavljenim  frontovima, što je prouzrokovalo smrt i patnju za mnoge, kojima se nikada do sada nije odala dužna po?ast od strane država, poput priznanja grijehova koji su po?injeni, i trebaju biti sanirani, pa makar simboli?nom, ali službenom gestom. Danas, na ovom prostoru na sre?u ne postoje više ratni frontovi, otvorena pitanja valja rješavati za stolom, na civilan, diplomatski na?in, sa dijalogom, razgovorom, uzevši u obzir i povijesna zbivanja, ali koja moraju biti nadvladana u duhu nove Europe.
Pomirenje ima smisla ako, i samo ako, ?e se uzeti u obzir koliko gore navedeno. A u našem su slu?aju više negoli razum, vrijedile te i dalje vrijede kulturne formacije, one civilne, vjerske, socijalne, moralne i dr., onih koji su pozvani da odgovaraju, izbjegavaju?i da vuku vodu na svoj mlin. Ali ne smijemo niti zaboraviti da, nažalost “pobjednik je uvijek (viši) državni interes” svake pojedine države.

Napomena.
Tekst je objavljen na talijanskom jeziku u dnevnim novinama “La Voce del Popolo” od 29. kolovoza 2006. godine, www.edit.hr/lavoce/060829/politica.htm .
Dana 7. listopada i dana 12. listopada 2006. godine dostavio sam (e-mailom) tekst glavnom uredniku dnevnih novina “Glas Istre” sa zamolbom da se objavi. Do danas, nisam dobio nikakav odgovor a tekst nije objavljen.

AĹľurirano Subota, 21 OĹľujak 2009 15:14
 
hrvatskiitaliano

Plakati

Vox populi

Web stranica je nezavisna, u stalnoj nadopuni i podložna je proširenju. Web site je slobodan, besplatan i na raspolaganju svima onima koji žele objaviti vlastita stajališta i mišljenja koja nažalost ne nailaze na pozitivan ishod od strane sredstava javnog priop?avanja koji su prisutni na istarsko-kvarnerskom podru?ju.

Mišljenja, prijedloge, ideje, osvrte možete dostaviti na e-mail :

voxpopuli@silvanozilli.com

Get the Flash Player to see this player.