Autor Silvano Zilli |
Srijeda, 21 Svibanj 2008 00:00 |
Kako su protekli posljednji izbori za obnovu Skupštine? Kamo ide Talijanska unija? U ulozi promatra?a ?itam o situaciji unutar talijanske nacionalne zajednice poput o eksperimentu “ve?inske demokracije”, koji je još u povojima, i o kojem moramo još nau?iti pravila. Me?u tima, da citiram Angela Panebianca, prvo je pravilo da izbori definiraju na neosporivi na?in tko je pobijedio, a tko izgubio. Upravo tako. Tome bih dodao, svjesni “ve?ine” koja je pobijedila i s kojim izbornim programom, što ?e služiti kao temelj za utvrditi djelovanje i odrediti dobivene rezultate, koji su ili nisu postignuti za vrijeme mandata. No, ?injenica je da izbori održani u lipnju 2006. godine nisu ni na kakav na?in proizveli i niti odredili ve?insku demokraciju odre?enu tim pravilom. I nisu to ?inili niti tijekom prethodnih izbora u proteklih 15 godina, izuzev prvih izbora 1991., kada je zabilježeno sudjelovanje razli?itih lista kandidata s vlastitim izbornim programom. Oni koji nas opisuju kao ve?inski demokratski sustav (iako još u pripravni?kom stažu), ne trudi se da razlikuje, ?ini mi se, “ve?inski izborni sustav”, “ve?inski bira?ki ishod” (unutar Skupštine Talijanske unije), te “ve?insko upravljanje/izvršavanje” (unutar Izvršnoga odbora Talijanske unije). Postavlja se pitanje: je li je naš izborni sistem ve?inski? Odgovor je da: stopostotno. Ali nije proizveo ve?inski ishod u sastavu Skupštine Talijanske unije zbog svoga nesavršenstva i ve?inske nepotpunosti. U tome kontekstu, treba istaknuti da reprezentativno tijelo, poput Skupštine Talijanske unije, je sastavljeno od “ve?ine”, ako jedna politi?ka/strana?ka formacija (jedna lista kandidata) dobije apsolutnu ve?inu vije?ni?kih mjesta. Kod nas je, nevjerojatno, takav ishod nedostajao posljednjih 13 godina. Prvi razlog zbog ?ega se to dešava je jer ve?ina koja se stvara unutar Skupštine, ali i u sastavu Izvršnoga odbora, je samo skupina ?lanova, bez izbornoga programa koji uživa podršku od ve?ine glasa?kog tijela, bez grupacija ili lista kandidata u konkurenciji/naizmjeni?nosti na razini cjelokupne Talijanske unije.?injenica je da pravila koja smo si zadali i koja su propisana “Izbornim pravilnikom” nisu uputna kako bi se proizveo “ve?inski izborni ishod”, što u biti ne dovodi niti do “ve?inskog upravljanja” unutar Izvršnog odbora Talijanske unije. Dakle, moglo bi se izjaviti da se nalazimo u jednoj konsocijativnoj demokraciji, što podsje?a na onu koju je Andreotti primjenjivao s nenadmašivim majstorstvom. Sje?ate li se njegove maglovite i podle vlade, gotovo uvijek na?elno složne, tajno, s onima koji ga nisu javno podržavali? Ali unutar Talijanske unije poželjna je ?ista igra: potrebita je Skupština s jednom ve?inom i izbornim programom, koji su dobili podršku ve?ine bira?a, te Izvršni odbor koji je pozvan da realizira taj izborni program i opozicija koja sve to nadzire i predlaže alternative. Ako je to ve?inska demokracija, onda živjela ve?inska demokracija. No, što se zbilja desilo na posljednjim izborima za obnovu Skupštine Talijanske unije? Na izborima su sudjelovala 82 nezavisna kandidata i 12 lista kandidata (s 39 nominativa), odnosno sveukupno 121 osoba. “La Voce del Popolo” prenijela je sve kandidature i ustupila svoje stranice za predizbornu kampanju na programu od 21. svibnja do 9. lipnja, uo?i izbora na programu 11. lipnja 2006. Koliko je bilo lista kandidata te nezavisnih kandidata koji su se pobrinuli da objave svoje izborne programe? Koliko se predizbornih skupova održalo? Tijekom predizborne kampanje, na stranicama dnevnika “La Voce del Popolo” predstavljeno je devet izbornih programa, od kojih pet je predstavljeno od strane lista kandidata (od sveukupno 12 listi) i ?etiri su predstavili nezavisni kandidati (od sveukupno 82 nezavisna kandidata). “La Voce del Popolo” prenosi da se održalo samo pet predizbornih skupova. Rezultat glasanja ve? je svima dobro poznat: odredio je pobjednike (pobijedilo je 70 osoba), ali nije poznato koja je ve?ina pobijedila i s kojim izbornim programom. Dakle, velika je ve?ina bira?a pozvana da glasa za osobu, za ime i prezime, a ne i za izborni program koji bi trebao oslikavati potrebe, htjenja i iš?ekivanja bira?koga tijela. Dati svoj glas, povjeriti nekome svoje povjerenje ne znaju?i što i kako namjerava u?initi te s kojim ciljem, ne oslikava i ne ulazi u prihva?ena društvena na?ela koja se definiraju demokratskima. O pobjednicima se može re?i: radi se o 46 neovisnih kandidata i o 9 izbornih lista (24 nominativa); od 46 izabranih nezavisnih kandidata samo jedan je predstavio svoj izborni program, a od devet izabranih izbornih listi samo su tri predstavile svoj izborni program. Dakle, imamo ?etiri izborna programa (zasigurno ne jednaka), koja uživaju povjerenje bira?a iz ?etiri razli?ite izborne jedinice (od 47 koliko ih je sudjelovalo na izborima) i mnoštvo nezavisnih kandidata sa svojim idejama, vizijama, projektima, interesima i drugo. Može se stoga dakle re?i da ve?ina koja predvodi Skupštinu pripada grupaciji koju možemo definirati “nezavisnom”, bez ikakvoga zajedni?kog programa, specifi?nog ili generalnog. Može se na taj na?in dodati da je Skupština postala jedna vrsta “tržnice za kupoprodaju glasova”, s ve?inom vije?nika bez programskih obveza naprama bira?kome tijelu, kao što se to desilo u prethodnim izborima. To je idealno za usmjeriti, s potajnim i javnim mutnim potezima, kao što se to i prije ?inilo, izbor prvotnih predstavnika, kao i za definiciju programa, ne više izbornoga, nego od Skupštine. Postupaju?i shodno zadanim pravilima, Skupština izabire svoga predsjednika i predsjednika Izvršnoga vije?a (najviše predstavnike), uz puno poštivanje državnih realnosti u sklopu kojih se prostire teritorij povijesne nastambe talijanske nacionalne zajednice. Što zna?i da ako je jedan od njih iz Hrvatske, drugi mora obvezno biti iz Slovenije ili obrnuto, te jedan i drugi bivaju izabrani iz redova vije?nika Skupštine. Uzevši u obzir da devet vije?nika dolazi iz Slovenije i da je do sada ve?ina njih uvijek kandidirala samo jednu osobu za te dužnosti, ishod glasanja unutar Skupštine nije mogao biti i niti može druga?ije biti nego uvijek isti. To se dešava i zbog ?injenice da je takva politi?ka linija uvijek imala posebnoga sugovornika u redovima ve?ine vije?nika Skupštine iz Hrvatske. To je klasi?na igra «triju karata» (u kojoj se treba pogoditi koja je joker) koja, kao što se to dešava i u periferijskim tržnicama, ima za cilj da nadigra zainteresirane igra?e sa namjerom suprotstavljanja jednih naspram drugih. Ta se igra unutar Skupštine Talijanske unije izvodi zahvaljuju?i skupini osoba (9 vije?nika iz Slovenije), što je broj?ano malo, ali koji uvijek uspijevaju nametnuti ve?ini vije?nika ishod izbora za najviše predstavnike Talijanske unije: predstavljanjem jedne kandidature koju podupire ve?ina od devet slovenskih vije?nika i uz potporu skupine vije?nika iz Hrvatske, što se automatski paralelno kreira za podupiranje hrvatskoga kandidata za drugu najvišu funkciju, naravno ra?unaju?i na uzajamnu podršku i uspjevaju?i i nametnuti na koju funkciju kandidirati jedinog i uvijek prvog imena iz Slovenije. Vode?i ra?una o nastalim mehanizmima primijenjivanima u sastavu Skupštine, a stvari se ne?e promijeniti (ukoliko ne do?e do osobne odgode), izabiranje jedne te iste osobe bit ?e neizbježno. Navedenu igru i na?in izigravanja je vidljiv svima ve? nekoliko godina. Treba istaknuti da šest Zajednica Talijana u Sloveniji, na temelju Izbornog pravilnika, imaju pravo na devet skupštinskih mjesta Talijanske unije, broje?i 2.751 popisanih Talijana prema popisu stanovništva iz 1991. te bilježe?i 3.055 upisanih u bira?kim popisima i 996 glasa?a s posljednjih izbora. Udio upisanih u bira?kim spisima i broja osoba koje efektivno glasaju je u padu, u odnosu na sveukupni broj bira?a talijanske nacionalne zajednice, bilo da se radi o podacima popisa stanovništva ili o podacima o upisanh u bira?kim popisima. Sude?i po podacima s popisa stanovništva iz 1991. udio je iznosio oko 11,83 %, dok prema izbornim popisima iz 2006. godine udio iznosi 8,84 % u odnosu na sveukupni broj bira?a talijanske nacionalne zajednice, a naprama ukupnome broju glasa?a talijanske nacionalne zajednice udio iznosi 8,83 %. To je pad za tri postotna boda, što nije malo imaju?i u obzir da je op?enito udio vrlo malen. Pored navedenoga, demokratski sustav unutar talijanske nacionalne zajednice zahtjeva da se izbori odvijaju u sli?nim i prihvatljivim konkurentnim uvjetima, što se danas ne dešava. Jedan se kandidat kandidira u Zajednici Talijana koja ima 24 ?lanova (poput Zajednice Talijana Moš?eni?ke Drage) i kao jedini kandidat, makar dobio i samo jedan glas (vlastiti), postaje predstavnik-vije?nik Skupštine Talijanske unije, dok se primjerice drugi kandidat kandidira unutar Zajednice Talijana s gotovo 1.000 upisanih (poput Zajednice Talijana Labina), u konkurenciji sa drugim kandidatima, i postaje vije?nikom Skupštine Talijanske unije s nekoliko stotina glasova. Naravno, kao izabrani kandidati i stoga vije?nici Skupštine Talijanske unije, oni imaju jednaka prava i obveze. Na posljednjim izborima, u 23 Zajednica Talijana-izborne jedinice od ukupno 43 Zajednica Talijana-izbornih jedinica u kojima su se odvijali izbori, odnosno gotovo u polovini Zajednica Talijana, bilo je jedinstvenih kandidata («blindiranih kandidatura»), odnosno onih kandidata kojima je bio potreban svega jedan glas da budu izabrani. Udio navedenih izabranih jedinstvenih kandidata (kojih je bilo 24) u odnosu na sveukupan broj izabranih kandidata u Skupštini (koja broji 70 vije?nika) je od 34,28%, dok njihov stvarni udio naprama upisanima u bira?kim popisima iznosi 22,99%, a naprama cjelokupnom broju glasa?a udio je 29,02%. Iako su pojedini komentatori to ve? ozna?ili (Ezio Giuricin i Christiana Babi?), treba ponovno spomenuti da je cjelokupni broj upisanih u popisima bira?a talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji prešao s 15.565 jedinica 1991. na 27.304 jedinica 1993., te na 30.015 jedinica 1998., i na 33.472 jedinice 2002. da bi došao do 34.550 jedinica u 2006. godini. Tako je od 1991. do 2006. broj bira?a pove?an za 18.985 jedinica, što ustvari zna?i pove?anje od 222 %. S druge strane rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine te iz 2001. u Hrvatskoj i godinu dana kasnije u Sloveniji, bilježe manji broj onih koji su se deklarirali Talijanima: godine 1991. bilo ih je 24.367 (21.303 u Hrvatskoj i 3.064 u Sloveniji), dok ih je 2001/2002 bilo 21.894 (19.636 u Hrvatskoj i 2.258 u Sloveniji); što zna?i smanjenje od 10,15%, odnosno 2.473 jedinica. Popisi stanovništva bilježe pad i onih koji su izjavili da im je materinji jezik talijanski: 1991. bilo ih je 29.550 (25.544 u Hrvatskoj i 4.009 u Sloveniji), dok ih je 2001/2002 bilo 24.283 (20.521 u Hrvatskoj i 3.762 u Sloveniji); to zna?i pad od 17,82%, odnosno 5.267 osoba manje. Prema važe?em izbornom pravilu, podaci na temelju kojih je obavljena podjela vije?ni?kih mjesta unutar Skupštine Talijanske unije odnose se na podatke o popisu stanovništva iz 1991., premda se u posljednjih 15 godina bilježe zna?ajne promjene, i prema onome što donose popisi stanovništva 2001/2002, kao i prema podacima iz bira?kih popisa raznih Zajednica Talijana. Zbog toga je van pameti pridržavat se podataka s popisa stanovništva iz 1991. godine. No, budu?i da podaci glede bira?kih popisa i popisa stanovništva predstavljaju suprotstavljaju?e podatke, treba poduzeti sve potrebne korake kako bi se “de facto” odredilo koliko nas ima, op?enito i u pojedinim Zajednicama Talijana, kako bi se, prema korektnim kriterijima važe?ima za sve, došlo do izbornog pravilnika, koji ?e biti ?im više mogu?e pravedan i korektan. Treba voditi ra?una i o odazivu bira?a u ovih posljednjih 15 godina, i to da je 1991. godine broj glasa?a iznosio 13.150 (84,48% od onih s pravom glasa), godine 1993. bilo ih je 15.698 (odnosno 57,49% onih s pravom glasa), a godine 1998. 15.212 (50,68% od upisanih u bira?kim popisima), dok je pak 2002. glasalo njih 13.647 (ili 40,77%). Na posljednjim je izborima zabilježen najniži odaziv na izborima, uz sudjelovanje 11.270 glasa?a, odnosno 32,61% osoba s pravom glasa. Moglo bi se još govoriti o raznim nepravilnostima i nejednakostima zabilježenima na izborima za obnovu Skupštine Talijanske unije. Možda ?emo još govoriti o tome. Za sada toliko. Prema gore navedenim podacima, mogu se razmatrati neke ?injenice. Izborni sistem kojega imamo ve? 15 godina, daje nam redom izbore bez pravih pobjednika, niti nam dozvoljava da utvrdimo tko je pobijedio i s kakvim programom, kao niti tko je izgubio. Najviši predstavnici Talijanske unije ne bivaju izabrani s glasom ve?ine pripadnika talijanske nacionalne zajednice, ve? od strane onih koji su izabrani u Skupštinu, u sklopu koje kroz odre?ene «mutne igre» neki su si osigurali doživotnu profesiju, a ne samo funkciju tijekom odre?ena vremena. Stoga, to je izborni sustav koji je izgradio fantasti?nu mo? i vrlo mo?ne interese samoo?uvanja, i to u ovome slu?aju ne vrste (Darwin), ve? pojedinaca. Aktualni izborni sustav donosi demokraciju unutar Skupštine Talijanske unije bez pozicije i opozicije, što se stvaraju “ad hoc” ovisno o potrebi i trenutnim interesima, generalnim ili osobnim. Takav izborni sustav zadržava i osnažuje pojedina?nu fragmentaciju što se stvara i koja nas mu?i unutar Skupštine. To je ve?inski izborni sustav koji dozvoljava jedinstvene kandidate, stoga prefabricirani i varala?ki sustav, jer na taj na?in ustvari poreme?uje smisao i bit samih izbora. U Talijanskoj se uniji prakticira “konsocijativno ve?insko pravo”, što može favorizirati šurovanja i dogovorne šutnje, osiguravaju?i unutarnji mir i zadovoljavaju?i pomalo sve s podjelom i parcelizacijom svega, posebice onima koji su dio te igre. Istina je da je takav izborni sustav lažan, besmislen, ne ti?e se demokracije. To je žalosno, premda o?ito u svojoj jednostavnosti. Ali, mora li se privesti kraju takav sustav? Nadajmo se da ?e završiti ?im prije. Govorio je Bacone da je nada dobra za doru?ak, ali loša za ve?eru. I sada, što se ti?e izborne materije u Talijanskoj uniji, došli smo do ve?ere. Naravno, nada umire posljednja, i nadamo se da ne?e umrijeti! Potreban nam je novi izborni sustav, trebamo nova izborna pravila. O?ito je da imamo sistematsku disfunkciju koju moramo riješiti: prvo je, trebamo smanjiti ili poništiti individualnu fragmentaciju unutar Skupštine, zatim poja?ati vodstvo i dati stabilnost (sigurnu ve?inu unutar Skupštine), Izvršnome odboru, a kao tre?e, trebamo odrediti neki limiti vode?im funkcijama, jer stalno ponavljanje istih imena na vode?im funkcijama ne pokazuje snagu, ve? je siguran znak slabosti Talijanske unije, i stoga bismo trebali izbje?i da do?e do sklerotizacije, do ?ega može do?i kada netko ima tu funkciju više od dva mandata. Kao ?etvrto, to predvi?a formiranje i sudjelovanje lista kandidata unutar jedne jedine izborne jedinice s predstavljanjem izbornih programa, što bi nam trebalo jam?iti stvaranje odre?ene ve?ine u Skupštini, te stabilno upravljanje, program za primijeniti i opoziciju koja kontrolira rad vladaju?ih te predlaže alternative. Dakle, u sastavu Talijanske unije potreban je izborni sustav koji smanjuje individualno rasipanje što postaje patološki, bivaju garantirani jednakopravni izbori, ili se sprje?avaju previše nepravedni izbori, prakticira se izborni sustav koji ?e imati snagu izbornoga programa, a ne samo imena i prezimena, što treba postati mjera za uvjeriti se na kraju mandata i sposobnostima realizacije predloženih projekata i danih obe?anja. Jasno je da ne postoje izborni sustavi koji su u potpunost loši, kao što niti ne postoje izborni sustavi koji su savršeni. Jedan loš izborni sustav je sustav u kojemu loše stvari uvelike prevladavaju nad dobrim. Naravno, za izmijeniti izborni sustav nije dostatna kritika u novinama, potreban je odlu?an i ?vrst pritisak nad javnim mnijenjem. I ovdje se ?itava pri?a širi na medije. Mediji imaju odlu?uju?u odgovornost, jer su poruke o radu pojedinih predstavnika koje daju radio, televizija i pisani mediji (RTV Kopar, Radio Rijeka, Radio Pula, “La Voce del Popolo”, “Panorama” i dr.) one koje mogu koagulirati i stvarati nezadovoljstvo ili podršku bira?kog tijela. Vrijeme je da mediji (ako su nezavisni) zauzmu vlastite odgovornosti. Uzeto je zdravo za gotovo da ?e izabrani predstavnici re?i da je sve u najboljem redu i da izborni sustav kojega imamo je najbolji mogu?i (jer im omogu?ava da manevriraju i da se samoo?uvaju). Ako ?e mediji biti poput glasnogovornika predstavnika, i širit ?e tu laž, onda je bitka ve? gotova. Predstavnici ?e ostati na svojim mjestima “doživotno” (dokle god budu htjeli), i mi ?emo nepovratno tonuti. Jer u svijetu koji se iznimno velikom brzinom mijenja, u nepokretnoj Talijanskoj uniji, mobiliziranoj groznim izbornim sustavom, i s istim ?elnicima, ne?e mo?i opstati, ako ne u “virtualnome” svijetu. Kako ?e sve to završiti? Ne zna se, jer nesmotrenost, kao i glupost te neznanje, ne omogu?avaju prognoze. Sigurno ?e biti reagiranja na ovaj ?lanak. Nadam se da odgovori ne?e biti “ad hominem”, odnosno sastavljeni od osobnih napada (iako sam ve? prili?no naviknut na sve to). No, važno je da, kada se zastupaju neke teze, onda ih treba pokušati objasniti, odnosno podržati uz argumente potkrijepljene podacima (makar i pogrešnim, ali ipak uz argumente potkrepljene podacima koje se pokušava objasniti). Nadam se da ?u mo?i pro?itati odgovore s protuargumentima!
Napomena. |
AĹľurirano Subota, 21 OĹľujak 2009 15:02 |
Web stranica je nezavisna, u stalnoj nadopuni i podložna je proširenju. Web site je slobodan, besplatan i na raspolaganju svima onima koji žele objaviti vlastita stajališta i mišljenja koja nažalost ne nailaze na pozitivan ishod od strane sredstava javnog priop?avanja koji su prisutni na istarsko-kvarnerskom podru?ju. Mišljenja, prijedloge, ideje, osvrte možete dostaviti na e-mail : voxpopuli@silvanozilli.com |