I dok je Predsjedništvo IDS-a uključilo članstvo IDS-a u izboru kandidata/kinje IDS-a za župana/icu Istarske županije (raspisivanjem izbora i dajući time svima pravo da istaknu kandidaturu), rovinjsko Predsjedništvo IDS-a je svojim ponašanjem i odlukama pokazao i dokazao da mu nije stalo do IDS-ovog članstva u Rovinju, te je unutar samoga sebe sve odlučilo i kandidiralo po četvrti uzastopni put Giovannija Sponzu za gradonačelnika Grada Rovinja. Vezano uz navedenu kandidaturu, 10. prosinca 2012. godine objavljen je članak u “Glasu Istre” s naslovom “Giovanni Sponza ide po četvrti mandat” kojeg potpisuje Aldo Pokrajac. 

Osobe koje su sve same odlučile, bez da išta pitaju i bilo kako uključe sve članove IDS-a Rovinja u predlaganju i donašanju odluke o kandidatu IDS-a za gradonačelnika Grada Rovinja, su sljedeće: Milan Mihovilović, Jadranka Andrijević, Mario Božac, Valerio Drandić, Davorin Flego, Elida Knežević Boljunčić, Angela Marich, Nicolò Sponza, Josip Pino Žužić, Giovanni Sponza i Branko Rajko. No, kako bi pridali svojoj oligarhijskoj odluci barem privid demokratskog izbora, upoznali su članove IDS-a Rovinja sa svojom odlukom dana 8. prosinca 2012. godine, i to na tradicionalnom druženju prigodnom nadolazećih blagdana u restoranu “Orca” u Rovinju. Evo kako Predsjedništvo IDS-a Rovinja shvaća demokraciju i demokratski proces: 

-najprije u međusobnom dogovoru donosi odluku o četvrtom uzastopnom kandidiranju Giovannija Sponze za gradonačelnika Grada Rovinja, te 

-zatim samo upoznaje članove IDS-a (koji se odazivaju “manjadama”) sa svojom oligarhijskom odlukom, i to ne na nekoj radnoj sjednici Skupštine (najvišeg tijela, čiji su članovi svi rovinjski IDS-ovci) već na prigodnom domjenaku, dok se nižu slijedovi jela, uz pršut i sir, njoke ili fuže ili pljukance, uz domaće kobasice i ombolo, uz dobro istarsko vino, između ića i pića (valjda kako bi začepilo usta svojim članovima i time onemogućilo bilo koga da na bilo koji način izrazi bilo kakav drugačiji stav, te kako bi se olako navelo prisutne na podržavanje njihove odluke aklamacijom). 

Nedavno je njihov predsjednik Ivan Jakovčić izjavio: “upravo je IDS uvijek bio stup demokracije u Hrvatskoj, IDS je bio taj koji je bio lučonoša demokratskih odluka 90-tih godina, od početka do danas, i mi ćemo to nastaviti i biti”; stoga, nama ne preostaje ništa drugo nego konstatirati da u navedenom slučaju Predsjedništvo rovinjskog IDS-a predstavlja sramotni stup demokracije. Nastavak je to politike koja se temelji na “manjadama” iliti “magna e bevi”, odnosno politike na gastronomskoj osnovi (kao na primjer Kukuriku koalicije u “Kukuriku” restoranu u Kastvu, Filipinske skupine sa Kajinom na čelu u “Hotelu Filipini” u istoimenom naselju Poreča te zatim u pulskoj pizzeriji “Jupiter”, u porečkom ugostiteljskom objektu u naselju Vranići, itd, rovinjskog Predsjedništva IDS-a u restoranu “Orca”, itd.). Pitanje je samo do kada će ta i takva gastronomska politika potrajati u ovim kriznim vremenima.   

Napomena.

Povodom lokalnih izbora 2013. godine, kao običan član IDS-a dostavio sam običan i dobronamjeran dopis gore navedenim osobama 11. lipnja i 22. kolovoza 2012. godine i još uvijek nisam dobio nikakav odgovor; valjda nisam dostojan njihovog odgovora ili nemaju vremena odgovoriti, a zašto i bi kad oni najbolje znaju što i kako valja učiniti za naš, pardon, za njihov Rovinj.